Languages

Nalazite se na: Home / Vodič po destinaciji / Istra turizam / Istra povijest i kultura /

Istraži
Istru

Istra povijest i kultura

Stoljeća koja su ostavila traga na brojnim povijesnim lokalitetima istarske obale i unutrašnjosti savršena su polazišna točka za istraživanje bogatstva naslijeđa i kulture ovog živopisnog poluotoka. Iz doba starijeg paleolitika potječu prvi dokazi o postojanju praljudi na području Istre, a u špilji Šandalja u blizini Pule nalazi se trag za koji se procjenjuje da je star od dva milijuna do 800 tisuća godina. Tragovi iz razdoblja mlađeg paleolitika (40-10 tisuća godina) nalaze se u Romualdovoj pećini u Limskom kanalu te na lokalitetu Šandalja II. Karakteristična istarska naselja, gradine, izgrađene su u drugom tisućljeću prije Krista na brežuljcima iznad dolina. Tada nastaje više od 400 gradina, što upućuje na gustu naseljenost Istre u brončanom i željeznom dobu. Pleme po kojemu je Istra dobila ime, Histri, u 2. stoljeću prije Krista bilo je nastanjeno na području istarskog poluotoka, a povjesničari ih spominju ponajviše u kontekstu ratova s Rimljanima koji su u spletu tadašnjih povijesnih okolnosti bili neizbježni. Postoje tri dobro očuvane lokacije iz tog pretpovijesnog razdoblja, a to su Monkodonja nedaleko Rovinja, Picugi u blizini Poreča te Nezakcij nedaleko Pule. Upravo za ovu zadnju lokaciju vjeruje se da je bila prijestolnica Histra, plemena koje je prvo naseljavalo područje Istre, a o kojem postoji nekoliko pisanih izvora. U svojim zapisima, prvi histarski rat koji se vodio 221. godine prije Krista, spominje Dion Kasije. O drugom ratu što su ga Rimljani vodili s Histrima nekoliko desetljeća nakon prvog rata, a s ciljem pobjede nad Histrima i osvajanja Istre, postoji puno više povijesnih podataka, a za to je zaslužan ponajprije Tit Livije. Histri su bili organizirani u rodovske zajednice, a bavili su se lovom, trgovinom, ribolovom, poljodjelstvom i stočarstvom. Rimski pisci spominjali su ih kroz svoje tekstove i u kontekstu gusarenja. Nakon ovih početaka povijesnog pregleda, nanizalo se još dugih 20 stoljeća, smjenjivali su se brojni događaji i vladari, o čemu svjedoče nebrojeni tragovi i povijesne lokacije rasprostranjene po čitavom istarskom poluotoku. Od Rimljana do današnjih dana prošlo je više od dvije tisuće godina, a prošli su ovim prostorima mnogi, od Gota, Bizanta, starih Slavena, Avara, Slovenaca, Hrvata, Franaka, Akvilejaca. Spomenimo i dugu mletačku vladavinu, Habsburgovce i austrijsku vlast, pa onda i Prvi i Drugi svjetski rat, fašističku okupaciju i u konačnici život pod okriljem samostalne Hrvatske od 1990. godine.

Povijest

	2. tisućljeće prije Krista Početkom brončanog doba stanovnici današnje Istre napuštaju pećinske zaklone i grade prva gradska naselja na uzvisinama koja su se mogla uspješnije braniti.
	11. stoljeće prije Krista Istru naseljava prapovijesno pleme Histri po kojima Istra i dobiva ime. Histri su se bavili lovom, ribolovom, stočarstvom, poljodjelstvom i trgovinom.
	178. i 177. prije Krista Rimljani pokoravaju Histre i preuzimaju vlast na području današnjeg istarskog poluotoka.
	489. g. Nakon pada Rimskog carstva Istra pada pod vlast Ostrogota.
	539. g. Bizant zauzima Istru te izgrađuje kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču s čuvenim mozaikom.
	Početak 7. st. Avarsko-slavenski upadi i naseljavanje Slavena. Gradovi u unutrašnjosti srušeni su i napušteni dok priobalje odolijeva napadima.
	778. g. Istra postaje dio franačke države pod vodstvom Karla Velikog. Karlo Veliki priznaje upravu akvilejskog patrijarha.
	10. i 11. st. Istrom su u X. i XI. st. vladale njemačke feudalne obitelji. Istra je zasebna markgrofovija koju njemački carevi daju u feud raznim velikaškim obiteljima.
	1145. g. Pula, Kopar i Izola poraženi su od strane Venecije te su morali prisegnuti na vjernost duždu.
	13. st. Vlast patrijarha je oslabila te su se istarski gradovi redom predavali Veneciji: Poreč 1267., Umag 1269., Novigrad 1270., Sveti Lovreč 1271., Motovun 1278., Kopar 1279., Piran i Rovinj 1283. godine. Venecija je postupno zavladala čitavim obalnim pojasom zapadne Istre i prostorom do Plomina na istočnoj obali poluotoka.
	1325. g. Nastaje prvi glagoljski hrvatski spis Istarski razvod, zapisnik o razgraničenju općina srednje i jugoistočne Istre.
	1797. g. Padom Mletačke Republike, Istra potpada pod vlast Napoleona, ali Napoleon predaje Veneciju zajedno s mletačkim dijelom Istre i Dalmacije Austriji u zamjenu za Lombardiju i Nizozemsku.
	1805. g. Napoleon ponovno zauzima bivšu mletačku Istru.
	1809. g. Cjelokupan istarski prostor pripojen je Napoleonovim ilirskim provincijama.
	1814. g. Istra postaje dijelom Austro-Ugarske monarhije, kao zasebna teritorijalna jedinica s glavnim gradom Trstom, a od 1825. g. glavni grad postaje Pazin.
	1866. g. Pula postaje glavna luka austrijske carske mornarice.
	Druga polovica 19. st. Borba za nacionalnu i političku jednakopravnost hrvatskog i slovenskog stanovništva u odnosu na talijansko. Predvodnik borbe za hrvatska prava u Istri bio je biskup Juraj Dobrila. Njegova je koncepcija bila – aktivirati narod na planu nacionalne samoobrane, njegovati narodni jezik, čuvati tradiciju, podići se ekonomski i politički, prihvatiti nova civilizacijska i kulturna postignuća i pronaći put da se narod izvuče iz bijede. U jednom od svojih prvih zahtjeva u Istarskom saboru u Poreču zatražio je da, uz talijanski jezik, i hrvatski postane službeni jezik.
	1. svjetski rat Dolazi do prekida nacionalnih borbi, a Italija pokazuje jasan interes za istočnom obalom Jadrana. 1915. g. dolazi do tajnog dogovora u Londonu prema kojem su Italiji obećani južni Tirol, dio Dalmacije te Istra s Trstom i Goricom.
	1920. g. Kraljevina Jugoslavija prepušta Istru Italiji.
	Razdoblje između 2 svjetska rata Talijanska vlast u Istri zatvara sve oblike hrvatskog i slovenskog javnog života; zatvaraju se škole, kulturne ustanove, dolazi do talijanizacije hrvatskih imena. Uslijedio je masovni egzodus hrvatskog stanovništva u Kraljevinu Jugoslaviju.
	2. svjetski rat Nakon kapitulacije Italije, 1943. godine, dolazi do sveopćeg narodnog ustanka u Istri. Protjerana je fašistička vlast, a NOO Istre donosi proglas o oslobođenju Istre i njezinom pripojenju Hrvatskoj u novoj Jugoslaviji. U sklopu završnih operacija za oslobođenje cjelokupnog južnoslavenskog prostora, oslobođena je i Istra, 9. svibnja 1945. godine. Nakon oslobođenja dolazi do egzodusa dijela autohtonog talijanskog stanovništva.
	Razdoblje nakon 2. svjetskog rata Istarski poluotok je Sporazumom iz Beograda 1945. godine podijeljen u dvije zone - zonu A i zonu B. Zona A je bila pod anglo-američkom, a zona B pod jugoslavenskom vojnom upravom. Mirovnim ugovorom u Parizu, 1947. godine, Pula je kao dio zone A pripala Jugoslaviji, dok je područje sjeverno od Mirne postalo tzv. „Slobodni teritorij Trsta“. Konačna državna granica između dviju država dogovorena je sporazumom u Osimu, 10. studenoga 1975. godine.
	1990. g. Raspadom Jugoslavije, pošto su Hrvatska i Slovenija međunarodno priznate kao samostalne i nezavisne države, njezine republičke granice postale su državne. Istra je u sastavu republike Hrvatske i čini jednu od 20 hrvatskih županija.