"Non bene pro toto libertas venditur auro" ili "Sloboda se ne prodaje za svo blago svijeta" - poruka je uklesana na vratima tvrđave Lovrijenac koja je stoljećima bila nesavladivi branitelj slobode Dubrovnika i vjerojatno najbolje opisuje duh i ozračje ovog drevnog mediteranskog grada.
Evo našeg pokušaja da vam u nekoliko rečenica odgovorimo na pitanje, kakav je Dubrovnik.
Dubrovnik je grad koji je oduvijek privlačio slobodoumne ljude iz svih krajeva svijeta. Smješten na granici istoka i zapada, u okruženju u kojem je nebrojeno puta u povijesti doživljavao teške dane i bio prisiljen boriti se za svoju slobodu i dostojanstvo. Ono što ga je uvijek karakteriziralo i omogućavalo mu da opstane i u najtežim trenutcima upravo je težnja za slobodom.
Dubrovnik je grad kulture i umjetnosti, neiscrpan izvor inspiracije umjetnicima koji mu uvijek rado dolaze u goste, od Ljetnih igara kao snažnog simbola njegova kulturnog identiteta do mnogobrojnih izložbi, scenskih, kazališnih i glazbenih izvedbi tijekom cijele godine.
Dubrovnik je grad velikih i malih ljudi - pomoraca, znanstvenika, umjetnika, trgovaca... Znanosti je Dubrovnik dao Ruđera Boškovića i Marina Getaldića, hrvatskoj kulturi i jeziku Marina Držića, Ivana Gundulića, Bartola Kašića... Oni, kao i mnoge druge poznate i manje poznate osobe koje su koračale gradskim ulicama i trgovima, uplovljavale i isplovljavale iz njegovih luka, utkale su put njegovom identitetu slobodarskog grada poznatog u cijelom svijetu.
Dubrovnik je grad prepoznatljivih vizura, sa starom gradskom jezgrom opasanom na daleko poznatim zidinama, prepunom spomenika kulture i neponovljivih djela umjetnosti i arhitekture što se protežu cijelim središtem.
Dubrovnik je grad duhovnosti i humanizma, sa 17 samostana i crkava te jednom od najstarijih europskih sinagoga, starom apotekom iz 1317. godine te prihvatilištima. Sve su to kockice mozaika što svjedoči trajnom humanističkom duhu i ljudskoj prisnosti njegovih stanovnika.
I na kraju, Dubrovnik je grad koji se otkriva i uživa polako, vrata svojih zidina otvara svima, a tkogod ga posjeti barem na trenutak, osjeti ono zbog čega Dubrovčani tako nerado odlaze iz njega.